Spirala svetla

C

Letnja škola

 

 Sadržaj stranice

                1. Program letnje škole 

                2. Novi tip škole - prilozi 

 .............................................................................................................................

1.Program letnje škole 

      

Lokacija: Mesto pored reke / jezera / mora...

Smeštaj: Kuća / kamp - lična kamp oprema  (vodovod, struja)

Vreme trajanja: Od 7 do 10 dana jula ili avgusta  meseca

Ciljna grupa: srednjoškolci, studenti...sva omladina otvorenog uma

Organizator:Draga David, profesor                      

Sadržaj: 1. RADIONICA TUMAČENJA SNOVA ( svako veče, 19.30h – 22h)

              2. FIZIČKA AKTIVNOST (joga / šetnja / praktičan rad u zavisnosti od TEME DANA...)

              3.TEMA DANA  - prepodnevo predavanje polaznika (12h-14h) (*svaki polaznik ima mogućnost da predstavi svoju sferu interesovanja,ali nije obavezno):

                       a)- polaznik predstavlja svoju  sferu interesovanja (predavanja svesti na polusatno upoznavanje s temom),

                       b)- ostatak vremena predavač praktično dokazuje obrađenu temu (ako je moguće) ili se razgovor pretvara u tribinu gde svako nudi rešenja u skladu sa svojim viđenjem teme, postavlja pitanja...

              4. IZLET do jezera / reke / ...

Cilj : - uspostavljanje ravnoteže između duhovnog i telesnog u čoveku – samospoznaja

          - upoznavanje sa mogućnostima alternativnog načina učenja (viđenja sveta) sa praktičnim delom nastave (zasad kao dopuna klasičnoj školi – o čemu nas ne uče u školi)

Cena:  -

Prijave do 1. jula   uz akontaciju                   

Informacije : šire informacije na 
               tel. 064 / 1856326 ili  [email protected]

-----------------------

Predlozi za TEMU DANA:

            - o snovima (praktični rad – radionice svako veče)

            - kreativno pisanje – razvijanje desne hemisfere mozga

            - alternativni metodi lečenja - bioenergija 

            - kvalitet života nasuprot standarda

            - smisao života

            - zdrav način života

            - pravilna ishrana (praktični deo – prisustvo spremanju hrane svaki dan)

            - problemi veze / braka

            - permakultura

            - joga ( vežbe po planu)

            - sungazing (sa svakodnevnom demonstracijom)

Moguće teme: ručni rad / lekovito bilje / predavanje o jogi / sungazing / masaža / umetnička fotografija / eko kuća-selo...

* Teme treba prijaviti organizatoru pre odlaska (minimum nedelju dana unapred) da bi se napravio raspored predavanja!  Svaki   predavač treba imati plan svog predavanja (eventualno odštampanog i za polaznike) , svakako sa jasno naznačenim krajnjim ciljem – čemu služi (koji će i stajati pored naslova predavanja)

------------------- 

Plan rada :

Jutro : - zajednički čaj (uz ćutanje / pevanje) (7h-8h)

           - joga ( obavezna) / šetnja / fizički rad / nabavka... (8h-10.30h)

           - zajednički doručak (voće, med...) (10.30h- 11.30h)

           - kratki odmor (11.30h-12h)

Oko podneva: - predavanje (tema dana) sa praktičnim radom polaznika-predavača (12h- 14h)

                        - priprema ručka i ručak (pre ručka zahvalnica / molitva) (14h- 16h) (*dnevno dežurstvo kao ispomoć kuvaru)

                        - odmor (oko pola sata) / šetnja / kupanje... / ili dovršavanje praktičnog rada učenika ...(16h-18h)

Veče: - čaj i kuvano žito (kukuruz / griz / zdrava čokolada / kokice /  sveža salata...) (18h-19h)

           - radionica tumačenja snova ( meditacija, kratko predavanje, tumačenje snova)  (19.30h-22h)

            - utisci dana ( Šta sam danas naučio? Šta bih promenio u toku današnjeg dana?) i dogovor oko toka sutrašnjeg dana (22h-23h)

----------------------------                     

Pravila ponašanja u grupi:

 

Kao i u svakoj školi i u ovoj :

- zabranjen je govor mržnje;

- zabranjena je rasna, nacionalna i verska netrpeljivost;

- nije dozvoljen alkohol, narkotici, a nepoželjno je i pušenje (svakako zabranjeno u kući, u kampu, na predavanjima); 

- poštuje se vreme predavača,  sam predavač, kao i svako  u grupi;

- predavanja su prilagođena situaciji, ali zato nisu manje obavezna ( inače kako će izazvati promenu kod polaznika?), dakle, prijavljuje se odsustvo uz prikladno objašnjenje dežurnom ili vođi grupe;

- određuje se  dežurstvo  (za kuvanje čaja, za pomoć bilo koje vrste), dakle, tog dana dežurni je odgovoran za organizaciju, za poštovanje plana, za prisustvo polaznika na predavanjima;

_____________

Poneti (u zavisnosti od mesta gde će  se odvijati letnja škola):

-  vreću za spavanje i topliju odeću

- šator , po mogućstvu

- svako nosi svoju činiju , kašiku, viljušku, nož

- pribor za toaletu

- lekove (ako je pod terapijom)

- bateriju

- svesku za beleške, olovku, pribor za crtanje...

_________________

 Jelovnik ( predlog)

Jutro : - zeleni čaj / menta / kopriva...

             - med


Doručak : breskve / šljive / jabuke / lubenice/šargarepa


Ručak : - sočivo

              - paprike punjene krompirom

              - kuvani kupus a la Goca + proja+ „ljutika“

              - krompir u rerni + sir/ kiselo mleko

              - krompir „ paprikaš“ + pečurke

              - ratatuj / bećar paprikaš + kačamak

               - krompir čorbica/čorbica od kukuruza + proja + sir

               - obareno povrće (karfiol/ krompir/ šargarepa...)

                                                                                                    

Dodatak uz ručak: -beskvasni hleb (čapati) ( integr.pš. brašna, kisele vode ,soda bikarbona)

                                  - namaz: - sir (suncokret + mirođija+ limun) ili

                                                 - Georgijev namaz(lan+ golica+ susam +masl.ulje+ jab.sirće) ili

                                                  - namaz a la Nikola (šarg.+beli luk+ masl. ulje+ jab.sirće)

                                                  - „ljutika“ (krompir + paprika + praziluk + ulje)

                                     - sezonska salata (kupus/ paradajz/ krastavac...) + masl. ulje + jab. sirće                                                                      


Večera:     - čaj

                   - zdrava „čokolada“ ( suvo grožđe, suve šljive, pšenične klice, kako, cimet, orasi, lan, golica, susam, suncokret, leblebije, masl.ulje)

                - kuvano žito

                - griz

                - mlad kukuruz

                - kokice

                - tečnost od čorbe

 

RECEPTI

Namazi

Ljutika   Skuvati krompir u ljusci, posebno obariti nekoliko suvih (ljutih)paprika ( peći na plotni nekoliko paprika ) . Oljuštiti krompir i iznječiti ga zajedno sa paprikama. Dodati sitno seckan praziluk , posoliti, dodati ulje , promešati i sipati vode po želji. Ako paprike nisu ljute  , staviti čili.

Georgijev namaz  Za dve osobe : samleti 2 supene kašike ( s.k. u daljem tekstu) sirove golice, 2 s.k. susama , 1 s.k.lana ( to je osnova, ali može se dodati suncokret, leblebija...) , dodati raznih začina ( čili, đumbir, kari , kardamom, celerovu so/ alge...) , promešati sa par kašika masl. ulja, dodati toliko jab. sirćeta (isto par kašika) dok se ne napravi pasta.

Namaz a la Nikola Samleti u blenderu 4 kg šargarepe, 6 glavica belog luka, 4 veze peršunovog lista , 300g ljutih paprika ( 8 kom.dugačkih zelenih paprika, očišćenih), 8dcl ulja, 0,5 l sirćeta (po ukusu),  3 kašike morske soli. Masu sjediniti , staviti u tegle i držati ih u frižideru do upotrebe.

Sir od suncokreta Oljušteni suncokret prebrati, oprati, preliti vodom u kojoj će odstojati preko noći. Procediti ga ujutro , staviti ga u blender sa malo vode iz njega da blender može lakše da samelje ( ostatak vode se upotrebljava kao suncokretovo mleko u kojoj se doda med i neko izblendirano sezonsko voće) dodati limunovog soka ( po ukusu)  i celerovu so. Mogu se dodati i drugi začini ( peršun, mirođija, beli luk...) Sve dobro samleti , procediti kroz gazu, servirati kad se ocedi.

Salate

Salata a la Zvonko Uzimati sezonsko povrće: izrendati kupus, seckati papriku na kolutove, sitno seckasti crni / ljubičasti luk, seckati šargarepu na kolutove, paradajz na veće komade, izrendati celer...( ako se cela količina jede za jedan obrok mogu se seckati i pera luka, spanać, salata, cvetovi sezonskih biljaka, jestivo divlje bilje...) Dodati vode da ogrezne, cediti sok od par limuna ( zavisi od količine i od ukusa) , promešati i servirati. Umesto limuna može se zakiseliti i sirćetom od kombuhe ili jabukovim sirćetom.

Domaći „kvasac“

Uveče: Sipa s evruća voda preko kukuruznog brašna pomešanog sa mekinjama. Promešati. Kad se ohladi dodati malo starog testa ( od prethodnog hleba , može da bude i suvlji ionako se sipa vode preko)Umesi se i ostavi preko noći da odstoji.

Ujutro: Naprave se jufkice koje se ređaju  u posebnoj posudi ( korpi) pa se prekrivene čaršavom suše na suncu. Suve jufkice se upotrebljavaju umesto kvasca za pravljenje hleba.

Jela

Pasulj Ostaviti prebran i opran pasulj preko noći da nabubri, a onda procediti i još par dana držati ga ( uz povremeno prskanje) da proklija . Kuvati proklijan pasulj sa seckanim lukom, šargarepom ,paškanatom,  suvim povrćem, lovorovim listom dok se ne raskuva. Na kraju dodati malo bosiljka/ majčine dušice i celerovu so. Kad se skine sa vatre dodati maslinovog ulja, promešati.

Proja Pola mere kukuruznog brašna, pola mere kukuruznog griza ( pšeničnog?) promešati, doda se celerova so, kašičica soda bikarbone i kisele vode koliko treba da se umesi testo ( varjačom), može se dodati i ulje. U proju se može dodati i seckani crni luk/ praziluk ( bude slatkastog ukusa i mekana), izrendan krompir ( ona je tvrđa), izrendane tikvice ( meka i lepa), ljute paprike / crvene paprike... Sipati u pleh i peći kratko  20-30min.

Kupus a la Goca Seći šargarepu na kolutove, 1 glavicu luka, 1 papriku i pola ljute paprike/ čili , sve to pokrije dno šerpe. Seći glavicu luka na osam komada , ređati ih u rozeti preko ostalog povrća . Dodati malo vode  ( dva-tri prsta s dna šerpe) . Dodati celerovu so / alge, sušeno povrće, lovorov list , seme lana...pobiberiti. Dinstati na tihoj vatri oko 30min dobro poklopljeno. Služiti uz makrobiotičku proju ili hleb i sezonsku salatu.

Ratatuj  Izblanširati 800g paradajza, oljuštiti , iseći na komade i ostaviti sa strane. Na ulju dinstati mešajući 10min. 500g crnog luka isečenog na režnjeve, dodati 3 sitno seckana češnja belog luka ,3 paprike isečene na trake i suvo povrće. Krčkati 10min. Dodati začinsko bilje (bosiljak, timijan, peršun) . Krčkati 15 min. Dodati manju oljuštenu tikvicu isečenu na kolutove i manji plavi patlidžan ( oko 350g) oljuštenog i isečenog na kolutove. Krčkati 15 min. Dodati so i biber.

Špageti Posebno skuvati špagete ( sa malo soli i ulja da se ne zalepe). Preliv. U drugoj šerpi dinstati veću glavicu crnog luka sa dva čena belog luka ( sve sitno iseckano) i par crvenih paprika.Dodati kuvani ili  izblanširan paradajz ( pola litre za oko tri osobe) , biber, lovorov list, origano , celerovu so, malo šećera ( pola kašičice , po ukusu) . Kad je skuvano dodati sojine ljuspice da se zgusne. Preliti špagete, po volji izrendati sir od gore.

Punjeni paradajz Izdubiti paradajz i puniti ga skuvanim povrćem ( krompir, šargarepa, grašak...) kome se dodalo maslinovo ulje , celerova so , eventualno crni luk sitno oseckan (štetnija varijanta je uz pavlaku i sir...) . Može se odmah služiti ili , po volji, kratko peći u rerni.

Šnicle“ od povrća  Skuvati povrće ( krompir, šargarepa, grašak... ili možda čak i samo pasulj ) uveče, popiti čorbicu iz povrća uz začine ( čili, kari, đumbir, biber) uveče, a za sutrašnji ručak izgnječiti krompir, šargarepu ( pasulj) i pomešati sa graškom, dodati so ( i željene začine), masl. ulje . Rukom oblikovati  manje šnicle ( ćufte) koje se valjaju u propržen susam . Ređati ih u činiju i posuti ih seckanim peršunom.

Paprike sa krompirom ( Nada)

Srpske paprike  Prave se od preostalog prebranca/ sočiva. Prebrancem se napune očišćene paprike ( ili suve paprike , koje su odstojale malo u vodi , zimi) i peku se u nauljenoj zemljanoj posudi oko dvadesetak minuta.

Varijanta punjenih paprika Iseckaju se dve glavice crnog luka , pa se dinsta . Doda se pola šolje pirinča u duplo više vode , peršun, so , biber i seckani beli luk. Skuvati. Tim nadevom puniti paprike koje se ređaju u nauljen pleh. Sve se nalije šoljicom vrelog ulja , nalije se vodom da sve prekrije pa se stavi u vrelu rernu . Peče se dok voda ne ispari.  Povrće u zavežljaju Izdinsta se jedan luk sitno sečen, doda se so , vegeta, biber i krompir isečen na kocke. Skloniti sve sa plotne i dodati obaren pirinač, šampinjone isečene na listiće i isečene kriške paradajza. Proveriti ukus. Razvaljajte lisnato testo u obliku kvadrata ( 35x35) . Posebno sastavite 4 velika lista kelja( zelje/ spanać/ blitva) polukružno , stavite spremljenu masu na sredinu i savijte kao ( veliku) sarmu.  Poprskajte sada malo uljem razvaljeno testo i stavite „sarmu“ na sredinu kocke testa ( kao  da formirate zavežljaj), skupite krajeve testa , „vežite“ ih u zavežljaj. ( Testo se može namazati žumancetom ili samo uljem) , peći dok ne porumeni.

Čorbica od kukuruza Dinstati 2 glavice crnog luka i malo belog luka.Naliti 1-1,5 l vode , u to usuti dva rendana krompira , 2 rendane šargarepe, kesicu kukuruza šećerca, malo kima, suvog povrća , kuvati sat – sat i po. Posuti seckanim peršunom.

Desert

Zdrava „ čokolada Suvo grožđe, suve šljive ( po volji svako drugo suvo voće)  seckati i promešati sa 1,5 s.k. pšeničnih klica, 1,5 s.k. mlevenih sirovih semenki ( osnova: lan , bundeva, susam; može i drugo po volji) , 2čajne k. lanenog / maslinovog ulja, 2č.k. kakaoa , po volji seckanih oraha ( badema, lašnika...) i 173 č.k. cimeta. Ostaviti da odstoji oko pola sata da suvo voće pusti šećer, pa servirati.

Čokolada sa rogačem Promešati 3 s.k. kakaoa, 1 s.k. meda/ malteksa, 1 s.k. mlevenog rogača , 1. s.k. mlavenog susama, 2 č.k. biljnog mleka ( može i samo vodaJ ), malo vanile. Dodati vode po potrebi dok se masa ne sjedini.Može se odmah poslužiti.

Smuti od voća i povrća Voće se opere , očisti od koštica / semenki pa se iseče na kocke (breskve/ jabuke/ kajsije...) ,čisti se i secka i šargarepa , kao i list nane/ žalfije/ bosiljka/ cvet zove/ list spanaća....Sve se to izblendira sa malo vode da olakša blenderu rad. Dodaje se vode , meda ( ili bez) i servira se kao sok.

 

 

 

................................................................................................................................ 

2.Novi tip škola

Ceo svoj život boravim u školi sem časnih pet, prvih godina svog života. Promenih i sela i gradove ... i ministre i reforme...I NIŠTA NOVO. Ubacuju nam nastavne jedinice u (tzv.) skladu sa vremenom. kao pratimo nauku, društvena zbivanja...I LAŽEMO SE da je ovo bolje od prethodnog dok se ne uvede, da bismo prekukali što je uvedeno i priznali da  prethodno i nije bilo tako loše, da tek ovo nema smisla...i žalimo se na decu koja su sve gora i gora kao da ne uče upravo od nas! Vrtimo se po vrzinom kolu skraćivanja i produžavanja te plana i programa , te godina školovanja ( setite se desetoljetke samo!!!), pa dopunske i dodatne nastave i slično - pravi Prokrusti! A REZULTATI NIKAKVI! Učenici sve pasivniji , sve nezainteresovaniji za znanje, a sve više fokusirani na dobijanje papira zvanog diploma, po svaku cenu. Prepisivanja, molbe i žalbe, tužbe čak...a i gorih stvari ima. IMA LI IZLAZA? 

Budući da je svet dualan ( još uvek) u svojoj suštini, ako postoji problem, mora postojati i izlaz. Ako ga ne vidimo ( ili  ne "vidimo"), to ne znači da rešenje problema ne postoji, pre će biti da ne želimo sami da se promenimo, lakše je raditi po starom i kukati kako ništa ne valja...deci to nije problem, oni će usvojiti ovaj sistem , kao i onaj, jer im je to prvi sistem koji usvajaju, mi kočimo u komociji svojoj ili u neznanju. 

Novi model škole nudi Šćetinjin, dok dosta zapadnih zemalja neguju Waldorf škole po modelu R. Štajnera. Na ovoj stranici možete se upoznati sa novim tipovima škola. Svanuće i prosveti , ali svetlo ne može nam niko drugi doneti, moramo ga otkriti u sebi prvo i onda ga preneti i onima koje učimo, možda konačno uspemo da napravimo generacije koje su bolje od prethodnih.

Nada poslednja umire! 

 

Prilozi: 

1.Ščetinjin, Izbor iz misli...

2.O Waldorf školama...

3. Anastasija, Prostranstva ljubavi

4. Dragan Andrić, Alternativno obrazovanje

5.Timothy Byford, Razmišljanja o školstvu u Srbiji 

6.Petar Savić,  Teatralizacija škole 

7. Vladimir Megre, Prostranstvo ljubavi 

............................................................... 

    1.
M.P.Ščetinjin
Izbor iz misli M.P. Ščetinjina i članci iz ruskoga tiska
Na putu postajanja čovjekom
Škola budućnosti
Ruska zvona
Ideja škole Ščetinjina 
O
Ruskoj školi u Zlatnoj dolini
Budućnost naše djece

Na putu postajanja čovjekom

Cjelovitost djetetove ličnosti ovisna je o cjelovitosti okolnoga svijeta. To su dva temeljna načela na kojima se zasniva koncepcija škole, koju zastupam zajedno s istomišljenicima.

Prvi bi nastavni sat u školi trebao biti sat o smislu čovjekova postojanja.

Danas je nastavni materijal razdijeljen na mnoštvo nepovezanih dijelova.

Svijet znanja čine odvojeni “hodnici” i učeniku je katkada teško povjerovati da su to dijelovi jedne cjeline. Snaga je umjetnosti upravo u sintezi rascjepkanih pojava, u tome što daje cjelovito obrazovanje i cjelovit odgoj s razvojem cjelovitoga pogleda na svijet.

No umjetnost ne može u potpunosti riješiti ovaj problem osim ako se djeca nisu u potpunosti udubila u situaciju stvarajući na svim satovima svojim zajedničkim zalaganjem, istraživanjem i stvaralaštvom takvo ozračje, koje će im pomoći otkrivati istinske životne vrijednosti. Tada će djeca imati o čemu misliti i tako će moći shvatiti umjetnost. Jer bez iskustva proživljavanja i doživljavanja onoga što je visoko, ono što je visoko neće biti nikada shvaćeno, i ostavši takvim samo na riječima, samo će sebe kompromitirati. Mi se u nastavnome procesu oslanjamo na sljedeće jednačenje koje sobom predstavlja harmoničnu cjelinu: “vidim-raščlanjujem-djelujem”.

Glazbi, likovnoj umjetnosti i koreografiji ne samo što pridajemo veoma veliko značenje nego je najvažnije da bi oni trebali biti svakodnevno prisutni u školi.

Ni bilo koji program ni bilo koja metodika u području općega odgoja sami za sebe ne jamče nikakav uspjeh.

Zajedno s pedagozima Kizljarske dječje glazbene škole… utvrdili smo da uspjeh u glazbi neposredno ovisi o razini sveukupnoga razvoja čovjeka, a ne o nekim osobitim, posebnim glazbenim sposobnostima. Potvrđuje se da će se čovjek pokazati sposobnim u jednome području ako se pokaže sposobnim u više područja.

Mladi naraštaji često osvajaju vrhunce samo stoga što nisu uspjeli povjerovati da vrhunci tobože nisu dostupni. Darovitost predstavlja sustav različitih vrsta darovitosti. To znači da nam je zadaća razviti sve sposobnosti kad želimo razviti samo jednu. Da bismo odgojili stručnjaka, trebamo zapravo razotkriti čovjeka, trebamo ga razotkriti u cijelosti…

…Prošle su godine. Još uvijek mislim: “Čovjek je svemoguć!” Polazeći od te misli vodilje, njezinim je osmišljavanjem stvorena ideja škole usmjerene na više područja, kompleksne škole ili škole-čovjeka.

Cilj nam nije stjecanje «znanja-umijeća-navika», učenje napamet i strogost, nakupljanje podataka nego odgoj čovjeka koji će živjeti skladno i koji će tako utjecati na društvo, koji će promatrati i analizirati sva društvena događanja i njihovu međusobnu povezanost i gledati na svijet kao na jednu cjelinu. Bit će to čovjek – svejedno je hoće li on postati inženjerom, fizičarem, kemičarem, građevinarom, učiteljem ili nekim drugim – on će moći razumijevati svijet, u koji će ući kao cjelovita ličnost!

Mi u čovjeku razvijamo umijeće bivanja u tome cjelovitome svijetu, što će on razvijati od najranijih godina. Čovjeka treba od djetinjstva odgajati počevši tamo gdje su mu korijeni, počevši od same njegove biti kao čovjeka. Bit čovjeka kao čovjeka jest njegova čovječnost. Njezina je bit u tome da se na ovaj ili onaj način ujedine životvorne sile u borbi protiv sila kaosa i rušilačkih sila. Razvoj onoga što je u osnovi ljudske biti i određenja čovjeka nije samo cilj odgoja nego istodbono i njegovo sredstvo. Zašto je harmonična ličnost tako privlačna i plodna? Stoga što jedino ona može prepoznati harmoniju svijeta kao višu vrijednost i čuvati njegovu cjelovitost, onu harmoniju koja se stvarala tijekom milijuna godina evolucije...

U školi možemo promatrati kako iz razreda u razred učenici koji su nekada pokazivali zanimanje i bili otvoreni više ne pokazuju zanimanje, a sam proces nastave postaje lažan s obje strane: mlađi laže da ide u školu, a stariji da uči.

Snažna se energija ljudskoga duha steže nepopustljivim nastavnim procesom koji vlada u školi. Ona se gubi pa ponovno pojavljuje pokazujući katkada znakove svoga postojanja kroz svijet jednoličnih, dosadnih i dugih nastavnih satova. Ali kako se samo pokreće energija između nastavnih satova! Tim će se dugotrajnim trenucima očaja prepustiti u grču podsjećajući na umirajućega diva. Većina će učenika uglavnom potvrditi da su na najviše tri sata na dan aktivni, pažljivi i prisutni, gdje će se pokazati kao oni koji nešto čine i stvaraju sam proces usvajanja znanja. Više od dvije trećine vremena provedenoga u nastavi otpada na nerad, razdoblje za koje se može reći da onda mozak spava, premda to nije odmor koji će dati san nego je to san opasan za zdravlje.

Aktivnost do koje će dovesti razmjena obavijesti pokrenut će razmjenu enregije. Stanje pospanosti i tromost misaonoga procesa će se odraziti kroz usporenost psihofizičkih funkcija i sporiju razmjenu energije. Tada će zapravo tijelo i njegov živčani sustav početi polako odumirati.

Stanje «usnuloga» će se pogoršati zbog njegove stalne napetosti i nemira nastalih kao posljedica razočaranosti neaktivnošću, iz koje će htjeti pobjeći...

Organizam je na taj način većinu vremena u depresivnome stanju. Možda je to i razlog zašto iz razreda u razred opada krivulja zdravstvenih sposobnosti djece uz istovremeno gašenje umnih sposobnosti.

Škola nije u skladu s dječjom prirodom. Škola nije za djecu i ne potiče puni razvoj darovite osobe koja će postati zdrava i koja će razvijati dobro zdravlje: fizičko, duhovno i moralno. Njezini su napori usredotočeni na područje, koje je usko poput oštrice noža: znanje, umijeće, navike. Škola nema za cilj odgoj djeteta, ličnosti koja će ostvarivati bezbroj zadataka ostvarujući se kao cjelovita ličnost i razvijajući svoje univerzalno «Ja» nego samo ono što će se pojaviti kao posljedica nastavnoga procesa.

 

M.P. Ščetinjin. Na putu postajanja čovjekom// Pedagogija danas/ Š.A. Amonašvilji i dr. –

Krasnodar: Knjiga, 1989. – 416 str., str. 381-401.

 

  Škola budućnosti

“…Državna škola internatskoga tipa, na čelu s direktorom M.P. Ščetinjinom, potpada pod Ministarstvo općega i stručnoga obrazovanja Ruske Federacije. To je škola u kojoj djeca i omladina postaju cjelovite ličnosti. U ovoj se školi odgaja novi čovjek dvadeset i prvoga stoljeća.

Akademik Ščetinjin kaže da je osnovni cilj škole pomoći djetetu da živi na račun «Čiste Snage», koja će mu pomoći u potrazi za našim nacionalnim izvorima, koja će ga štititi i pomagati mu.

Savjest je najvažniji učitelj.

Samo je jedan motiv u učenju – ne radi sebe nego radi svojega roda, a posredstvom njega za svoj narod, posredstvom kojega ćemo služiti drugim narodima pa zatim cjelokupnome Svemiru, od najmanje ptice do galaktike.

Svako dijete koje se pojavilo na svijetu predstavlja po sebi pojavu i ličnost koja teži prema duhovnome usavršavanju. Škola M.P. Ščetinjina pomaže djetetu u njegovu ostvarivanju. Djeca se u toj školi uče dobrim djelima, uče se davanju, a ne primanju.

Dajući se, stječemo sve unutar sebe. U školi se predaje narodni ples, pjevanje, različiti zanati, borilačke vještine i umjetnost. Borilačke se vještine ne zasnivaju na agresiji nego na Ljubavi: «Nije mi neprijatelj nego je čista Snaga».

U ovoj se državnoj školi, koja nosi svjetski karakter, gdje uče djeca raznih nacionalnosti (tu su i naši Dagestanci), prema vjeri odnosi kao prema intimnome načelu. Ovu školu nazivaju i obiteljskom školom, jer će ona stvoriti zdravoga čovjeka ako uspije povezati roditelje i djecu Ljubavlju, Radošću i Vjernošću.

Djeca uče po posebnome programu što ga je razradio akademik M.P. Ščetinjin. Program se još naziva i «udubljivanjem» u protok obavijesti. Djeca se, naprimjer, mjesec dana bave samo kemijom, zatim mjesec dana samo fizikom i tako redom svim predmetima.

Djeca koja se na taj način obučavaju stječu veoma duboko znanje: ovom će se metodom razotkriti neizmjerne mogućnosti usvajanja znanja u bilo kojemu području, koje su prirodno dane svakome djetetu.

Djeca završavaju školu nakon pet godina. Završavajući školu stječu ne samo struku nego i visoko obrazovanje; djeca završavaju dvije do tri visoke škole.

U školi predaju najbolji akademici, profesori Moskovskoga državnoga sveučilišta, znameniti sportaši. U školi pripremaju povjesničare, pedagoge-psihologe (Armavirski državni pedagoški institut), arhitekte, stručnjake za dekorativnu i primijenjenu umjetnost (Rostovska arhitektonska akademija), građevinare, ekonomiste, projektante (Rostovski državni građevinski univerzitet), pedagoge u području fizičke kulture (Petrogradska akademija za fizičku kulturu Lesgafta).

Osnovna je ideja vodilja škole: «Častan sam, dakle postojim»...»

Kuzikina L.K.: Škola budućnosti 21. st. akademika M.P. Ščetinjina//

«Dagestan», Časopis za znanost i umjetnost. - №1-4, 2002. – str. 35.

 

Ruska zvona

Pri svakome bi me posjetu školi u Tekosu zadivile promjene, vidljive ne toliko na djeci i ljudima koji su posjećivali školu, koliko u samoj prirodi. Tu vlada neko osobito ozračje tišine, mira i svuda prisutne sreće. Mimo svake želje počinješ osluškivati prirodu i počinješ fizički osjećati tijesnu povezanost s njom. Na ovome mjestu ne želiš vikati, derati se, razdragano skakati od zanosa poput šteneta nego želiš samo promatrati i udisati zrak i prepustiti se nastalome ozračju. Iznenada počinješ osjećati da je tobom ovladala takva snaga i energija i počinješ uviđati kako je ispravno i pravedno sve što se ovdje događa da ne želiš otići. Želiš se samo prepustiti ozračju, začudno lijepoj prirodi, drveću, cvijeću, potocima, travi i tako vječno postojati.

Tako nastavljamo naš razgovor, započet u prošlome broju, o školi internatskoga tipa u selu Tekosu, na čelu s akademikom M.P. Ščetinjinom. U prošlome smo članku pokušali prenijeti osnovne postavke o odgoju djece, koje zastupa M.P. Ščetinjin. Objasnili smo da je cilj metodike M.P. Ščetinjina stvaranje takve sredine, u kojoj će se razvijati ličnost, stvaralaštvo i individualnost. M.P. Ščetinjin se trudi u potpunosti razotkriti stvaralački potencijal djetetove ličnosti. Cilj mu je stjecanje cjelovite predodžbe o okolnome svijetu, koje će primijeniti u stvarnost i koje neće dobiti samo na osnovi dubinskoga znanja…”

“… - Zadaća nam je ukloniti agresiju – kaže Mihail Petrovič – stoga ne organiziramo natjecanja i prvenstvene utakmice, čak ni u nogometu. Zašto pooštravati agresivnost? Za nas je najvažnija – duhovnost, bliskost prirodi, ljubav i poštovanje prema čovjeku, njegovim precima, rodu.

Shvatimo da se kroz dječju neposrednost ogledaju odrasli i to je put prema njihovoj samospoznaji. U dječjemu se stvaralaštvu može otkriti besprijekorna ljepota i božanska snaga lijepoga.

Velikim će umjetnikom postati onaj, koji je čudom sačuvao dječju naivnost. Djeca neće praviti mazarije, koje će na svakome koraku praviti odrasli, tvoreći riječju, bojom, zvukom, prljavštinu, koja vrijeđa i ponižava ljudsko dostojanstvo, koju, na našu sramotu, mnogi smatraju umjetnošću.

Naša djeca tijekom dana izlaze iz svoje udubljenosti u znanosti i pripreme da bi mogla pjevati, plesati i baviti se borilačkim vještinama.

Stvara se zbor koji pjeva rusku narodnu pjesmu, a pjevaju svi – i djeca, i odrasli, i plesna skupina (plešu također svi) – pjevaju i plešu postajući svjesni pamćenja roda pa su stoga i pjesme i plesovi osobito izražajni, a izvedba je profesionalna.

“Ruska zvona”

U školi-internatu postoji skupina “Ruska zvona”. Na svoj način također predstavlja stupanj u razvoju ličnosti. Primijetio sam da je dijete, koje se uspjelo potvrditi u skupini “Ruska zvona”, počelo na čudnovat način uspijevati i postizati veliki uspjeh u izučavanju drugih znanosti i predmeta. U početku osnivanja skupine djeca još nisu u mnogo tome uspijevala, ali su imala jaku želju učiti. Djeca su željela naučiti ne samo dobro plesati ili pjevati nego i biti profesionalni…”

Fundamentalne osnove sustava odgoja

“… Sustav odgoja u školi Ščetinjina zasnovan je na pet osnovnih principa. Ovi moćni stupovi podržavaju cijelu školsku zgradu:

Prvi je princip na kojemu se zasniva odgoj u internatu – moralni i duhovni razvoj svakoga pojedinca.

Drugi je princip – osjećaj lijepoga.

Treći je princip – težnja prema znanju.

Četvrti je princip – rad.

Peti je princip – snažna fizička pripremljenost svakoga pojedinca: mladoga i odrasloga, učenika i učitelja, djevojčica i dječaka…”

 

Fomenko, zamjenik načelnika štaba GRKO

“Kazačja jav'”, №5/17, 2002.

 

  Ideja škole Ščetinjina

Posjetitelje će najprije zadiviti zgrade i kuće kakve još nisu vidjeli. To nije moguće! Prije četiri godine su dječaci i djevojčice, Ščetinjinovi učenici, počeli graditi tu malu državu na skrovitome mjestu, gdje su bile samo šume i planine. Danas se tu nalaze nevelika konferencijska dvorana, dvorana za ples, sportski teren, kuhinja s blagovaonicom, pekara, pogon za proizvodnju vlastitoga mlijeka i drugih proizvoda, kupalište, stolarija, zdenac i pogon za šivanje.

“…Ščetinjin svojim mislima i djelima predstavlja otklon u današnjemu obrazovanju i predstavlja normu koja će biti prisutna u budućnosti.

Govoreći o Ščetinjinu, mislim dakako na one koji jednako tako stvaraju svoje obrazovne varijacije na temu pedagogije ljubavi, pedagogije humanizma, pedagogije duše i srca.

Što se dešava u školi Ščetinjina?

* U školi Ščetinjina nema razreda i učenika iste dobi u jednome razredu.
* Ovdje neće nitko reći u kojem je on razredu.
* Ovdje se ne odvija nastava na koju smo navikli, koja je uobičajena u masovnoj praksi. Ovdje nema zvona koji zove na nastavu niti tema nastavnoga sata.
* Ne tražite tu uobičajene školske programe i udžbenike, jer ih nema. Umjesto njih je nešto drugo.
* Ne tražite tu pedagoški kolektiv sa svojim pedagoškim vijećem i društvom, jer ćete tu u svakome učitelju naći učenika, a u svakome učeniku učitelja.
* Nema se smisla uputiti u zgradu da bismo pogledali kako izgleda razred, kabinet ili da bismo pogledali koliko ima kompjutera i td., jer vas neće zadiviti sve slične ljepote, kojima se tako diče obične škole.
* Ne gledajte na djecu kao na učenike, jer su među njima oni koji uče misliti srcem, odlučivati umom i graditi rukama vođeni životom.

Proživi dva tjedna i odluči

Ranije su tu bile samo šume i planine. Sada se usred njih diže nova konferencijska dvorana, kuhinja s blagovaonicom, pekara i stolarija.

Prije četiri su godine, učenici Mihaila Petroviča Ščetinjina, daleko od gradske vreve današnjega svijeta, počeli stvarati svoju malu dječju državu.

Ovdje djecu ne uče ljubavi prema domovini, ne uče ih pomoći ljudima niti ih uče umijeću učenja. Sve se dešava kao usput i dani jednostavno prolaze. Dječja se narav oblikuje težnjom prema cilju, poštivanjem pamćenja roda, neprihvaćanjem zlobe, zavisti i grubosti. - Jer svatko je slobodan sam odlučiti – hoće li ostati ili će otići, jer se temelji zajednice ne smiju narušiti…”

Šalva Amonašvilji

“Pervoe sentjabrja”, 31.7.1999.

 

  O Ruskoj školi u Zlatnoj Dolini

Krajem 70-ih u Belgorodskoj se oblasti, u selu Jasne Zore pojavila jedinstvena škola. Bila je to prva škola u Sovjetskome Savezu u kojoj se izvodila cjelovita nastava. Na njezinu je čelu bio tada još svima nepoznati učitelj glazbe, M.P. Ščetinjin. Škola se povećala, a počele su se širiti i glasine o neobičnoj školskoj ustanovi pa su poslije razgovora sa Ščetinjinom u “Komsomoljskoj pravdi” na neobičnu školu počeli stalno obraćati pažnju u Moskvi.

U početku neodređeni odjeci iz Ministarstva obrazovanja SSSR-a, uskoro su postali izrazito negativni. Otvoreni članak Ščetinjina, objavljen u časopisu “Novi mir” dolio je ulje na vatru pa su uslijedili pozivi iz CK KPSS-a i “obrada” na svim partijskim razinama. Škola je zatvorena, a knjiga M. Ščetinjina koja se trebala tiskati je bila vraćena iz tiska.

Nakon nekoliko godina se u selu Zibkovo Kirovgradske oblasti Ukrajinske SSR ponovno otvorila neobična škola internatskoga tipa, o kojoj se ponovno počelo posvuda govoriti: u domovini Suhomlinskoga se pojavio darovit pedagog, koji je skoro sam počeo provoditi svoje više nego neobične zamisli. Ime mu je M.P. Ščetinjin.

No školu u selu Zibkovo je ipak zadesila ista sudbina kao i školu u Jasnim Zorama te je uslijedila propast.

Godine 1988. na stajalištu Azovska u Krasnodarskoj oblasti zasutavili su se neobični gosti. U mjesnu je školu došao direktor, Mihail Petrovič Ščetinjin, zajedno sa svojim istomišljenicima. Neuobičajen odnos između učenika i učitelja, ni sa čim neusporediva organizacija nastavnoga procesa, sloboda samoizražavanja učenika, koja se mnogima od onih koji su “učili na prvoj godini i već mnogo toga znali” pokazala neusiljenom, neobjašnjiva pristupačnost novoga direktora, a najvažnije – duh jedinstva i stvaralaštva koji je bio dalek od svake klasifikacije i koji je potpuno poremetio gotovo posve uklonjene i nepotrebne ustaljene pedagoške obrasce pojedinih učitelja – sve je to bilo razlogom sukoba u pedagoškome kolektivu Azovske škole. Kolektiv se škole uskoro podijelio…”

 

«... Bit je koncepcije naše Ruske obiteljske škole – postojanje Čovjeka roda odnosno vječno postojanje čovjeka kao djelića velikoga Kozmosa, njegovo duhovno postojanje kao tvoračko i stvaralačko kozmičko načelo, koje nema ni kraja ni početka. Druga je stvar jesmo li mi danas shvatili ili nismo ovu neprijepornu istinu. Ipak, mi svi dijelimo život u Kozmosu, što znači da shvaćamo njegov ustroj koji je i dio nas, dobro poznajemo zakone njegova pokretanja i razvoja i vladamo načinom postojanja u njemu. Kozmos je bezgraničan. Njegova nevjerojatno velika prostranstva i beskraj su dokučiva samo pod uvjetom harmoničnoga principa koji će u njemu vladati, što pretpostavlja opći razvoj i suglasje svih formi i razina života na osnovi jedinstvenoga zamisla, jedinstvenoga puta koji će se otkriti prema nekoj višoj konstanti, koju će sve što postoji prihvatiti kao nepromjenjivu konstantu. Kozmos predstavlja sve živo u prostoru. U Kozmosu vlada potpuna obaviještenost svega što je u njemu, svakoga procesa koji se u njemu dešava, svake pojave i stvaralačkoga čina. Harmonija će se postići prihvaćanjem i shvaćanjem smisla Jednote od strane svakoga elementa – i jedino se na taj način može postići razvoj – ne samo sustava harmonične cjeline – nego i svakoga djelića sustava koji je jedinstven. To je princip na kojemu je zasnovan cijeli Svemir, koji leži u osnovi postojanja i prirode i društva. Bez njega je nemoguća stvarnost bilo kojega naroda koji će predstavljati jednu cjelinu, jednu duhovnu cjelinu. Upravo je smisao Jednote, njezina slika koju ćemo otkriti, što ćemo prihvatiti i osvijestiti, ono što u svijetu koji nas okružuje otkrivamo kao nešto svoje, kao nešto što nam je nalik. Što je čovjekova svijest čišća, to je šira njegova potraga sličnoga sebi, svega onoga što nas zbližava i povezuje sve sa svime, a sve nas povezuje, naravno, Ljubav, Istina pa tako i – znanje o njoj, koje ćemo u sebi otkriti prije nego što bude stečeno izvana. To dubinsko znanje nazivamo vjerom, koja će nas odvesti na put stjecanja novih znanja.

Spoznaja naše sličnosti sa svakim i svime što postoji, drugim riječima, spoznaja da smo nalik Bogu, omogućuje nam da dođemo u suglasje sa svime što nas okružuje i shvatimo mnoštvo životnih ritmova da bismo sa svime oko nas živjeli u suglasju, u istoj «lavi», krećući se u istome smjeru. U konačnici to predstavlja sposobnost življenja u suzvučju s Prirodom, u suglasju sa samim sobom, u umjerenim i ravnopravnim odnosima s okolinom. Usklađivanje sa svime što postoji jest najvažniji preduvjet za čovjeka, za njegovo stvaralaštvo kojim će stvarati, za stjecanje novih znanja.

Prijeđimo na drugo. Čovjek živi više ili manje osviješteno u društvu i u prirodi – u kozmičkoj rijeci življenja – i uči se stvarati i oslobađati se svojih rušilačkih navika. Čovjeku će za to trebati stoljeća. Svo pozitivno iskustvo koje je stekao na tome polju, kao i sve obavijesti o kozmičkim procesima koji stalno protječu neodložno će postati dijelom neke posebne «baze podataka» koju čovjek posjeduje, onoga što predstavlja svojevrsnu matričnu informacijsku strukturu, koja se oblikuje tijekom tisućljeća za koje je živio čovjek i koja mu daje – svjesno ili nesvjesno – mogućnost da u svakome trenutku svoga života preuzme sudjelovanje u kozmičkim procesima, koje će biti različito po važnosti. Tako ne možemo reći da je čovjek biće koje je ograničeno životom jednoga naraštaja, ili svega nekoliko godina ili desetljeća. Čovjek je dijete vječnosti, i stoga je on sam – Rod – nositelj pamćenja Roda, koji se iznutra sastoji od bezbroj naraštaja koji čine njegovo postojanje. Rodočovjeku se ne može odrediti dob: pamćenje Roda, koje zadržavamo u sebi, određuje se pojmovima savjesti, Božje iskre i duha – svega onoga što predstavlja uistinu neprocjenjivu riznicu koja će se u nama otkriti zahvaljujući neizmjernoj snazi koju posjeduje znanje. Naravno, pod uvjetom našega otkrivanja znanja i našega služenja znanjem.

Princip po kojemu se u našoj školi školuju djeca različite dobi upravo i pomaže utvrditi u djetetu rodočovjeka, otkriti njegov ogroman duhovni potencijal, koji je skriven u pamćenju roda. Osim toga i kolektiv u kojemu se nalaze djeca različite dobi – zapravo obitelj preuzima na sebe zadaću stvaranja samoga sustava odgoja i obrazovanja i dijeli obveze između svojih članova ovisno o kvaliteti i rezultatima njihova rada, osobinama njihova karaktera, ni u kom slučaju na osnovi dobne razlike.

Školu rodočovjeka treba osnovati rodočovjek, što znači da djeca i odrasli trebaju postati učiteljima ili onima koji su zajedno stvarali školu. Odrasli trebaju biti učenici kao i djeca i trebaju surađivati. Cjelokupan se proces nastave zasniva na uspostavljanju odnosa povjerenja između ljudi. Nastava se odvija sama po sebi – bez misli o tome da netko nekoga uči i da netko nešto ne zna. Dešava se susret – pojava koja je za nas najvažnija – susret ljudi koji vladaju sličnim znanjima. Do razmjene će obavijesti doći upravo zahvaljujući stupnju povjerenja jednih prema drugima i otvorenosti odnosa – ne samo verbalno nego i na podsvjesnoj razini. Zahvaljujući takvoj komunikaciji će se i stjecati nova znanja, iako će zapravo doći do prisjećanja onoga što je zaboravljeno.

U konačnici se osnovnom zadaćom takvoga stvaralaštva javlja predaja stečenoga znanja drugima, što bi trebalo biti brzo i drugome dostupno. Jer za nas je najvažniji čovjek koji stječe znanje, a ne znanost kao takva.

Svaka znanost, različiti zakoni znanosti koje je proučio čovjek, trebaju poslužiti samo stvaranju čovjekova odnosa s ljudima i svijetom oko sebe. Jedino će tako neka škola moći odgovarati smislu života učenika i moći će opravdati svoje postojanje. Čovjek koji se određuje na temelju roda se ne uklapa u umjetan, bezličan spoznajni proces, prisutan u suvremenoj školi, koji uzima u obzir samo biće unazad jednoga naraštaja, koje je beznačajno i primitivno. Dijete će se pobuniti i odbacit će takav proces. Postavit će se kao suprotnost takvome društvenome okruženju, nesposobnomu shvatiti koliko beskrajno daleko sežu dječje težnje koje će svesti na lakrdiju...»

 

«...Naš je razgovor trajao pet sati. Ščetinjina je, dakako, čekalo mnogo posla: oko gradnje, domaćinstva, novih gostiju... Stisnuvši mi ruku na rastanku, Ščetinjin se nasmiješio: «I, dakako – odgovorio je – treba živjeti jednostavnije. Treba jednostavno živjeti. Mnogima je to teško. Treba se osvrnuti: oko nas se odvija život i ima tako puno posla! Zaželite, dođite opet! Čekat ćemo vas. Usput, koliko vam je godina? Dvadeset i pet? Na početku ste...»

...On je također stajao na početku. Iza njega je pola stoljeća. On je dvadest godina uporno ostvarivao maštu – svoju i stotine dječaka i djevojčica. Bajkoviti otok posred oceana? Uglavnom je točno. «Ocean», koji je dakako neprijateljski: na akademika Ščetinjina i njegovu je obitelj bilo izvršeno nekoliko napada. U jednome je od njih poginuo bratov sin... No najstrašnije od svega je nerazumijevanje okoline i otuđivanje od širokih slojeva društva kojima nije moguće pokazati primjer...

No nije li nam se bolje samima uvjeriti i pogledati sjaj u dječjim očima, pogledati kako je čista njihova duša i koliko ima žara u njihovim očima? Mnogi od petnaestogodišnjih učenika koji su završili visoku školu, dvadesetogodišnjaka koji su upisali poslijediplomski studij, učenika škole M.P. Ščetinjina - ekonomista, pedagoga, inženjera, arhitekata, drugih mladih znanstvenika – govore posve ozbiljno i odgovorno o svojemu skoru sudjelovanju u državnome, političkome i ekonomskome životu Rusije. Katkada nam se čini da je upravo čudesna njihova žarka i iskrena ljubav prema domovini...»

Aleksej Suhorukih

«Bereg», Voronjež, 8.8.1999.

 

Budućnost naše djece
Škola nove elite

U novo stoljeće – s novom elitom

«... Osnovu metodike M.P. Ščetinjina čine četiri osnovna principa: ravnomjerno opterećenje polutki mozga, «udubljivanje» u materijal, «pedagogija suradnje» i sistematičnost mišljenja.

Poznato je da polutke ljudskoga mozga vrše različite funkcije. Lijeva je polutka odgovorna za logiku i shematsko mišljenje, a desna za osjećaje i misaono izražavanje u slikama. U tradicionalnoj se školi preopterećuje lijeva polutka, a desna se ne može u potpunosti izraziti. To je i razlog sve izraženijemu pogoršanju zdravlja i sve manjemu uspjehu školske djece. Desna je polutka odgovorna i za stvaralačko mišljenje. Djeca koja neće razvijati desnu stranu mozga ponašat će se tako kao da djeluju prema unaprijed zadanome algoritmu. Takav će čovjek postati poput nekakvoga zombija, koji će uvijek živjeti u skladu s usvojenim pravilima. Sociolozi su mišljenja da će oko 68% učenika radije pasivno upijati podatke. Gledanjem televizije ili slušanjem radija gotovo se u potpunosti gubi naša intelektualna aktivnost.

Jednako je važno i to da današnje obrazovanje s prevladavajućom lijevom polutkom predstavlja prepreku za emocionalan razvoj djeteta, koje je sve manje zainteresirano i ima sve manje pozitivnih emocija. Složit ćete se da je ocjena zbog koje su učenici najčešće zainteresirani najčešće uzrok negativnih emocija ili predstavlja osnovni cilj, iako ne potiče na stjecanje solidnoga znanja.

 

M.P. Ščetinjin je uspio promijeniti ovu ustaljenu praksu. U njegovu internatskome tipu škole se djeca prije svega uče disciplinama svojstvenima desnoj polutki mozga, kojima se razvija stvaralački i aktivan pristup životu. Tome su posvećeni posebni nastavni satovi, na kojima se razvija slikovito misaono izražavanje i stvaralačko mišljenje, a jednako tako i cjelokupni školski sistem. U veličanstvenim prizorima – neobičnim zgradama, otvorenim površinama na kojima se odvija nastava, zidnim slikama koje oduševljavaju goste internata – prisutna je jedna nevjerojatna težnja prema lijepome. Gosti će se još više oduševiti kad saznaju da su to sve zamislili i stvorili sami učenici! Teško je povjerovati da na mjestu toga dječjega grada, lijepoga poput bajke, još nedavno nije bilo ničega. M.P. Ščetinjin smatra da je stvaralački model rada – «zamisli i ostvari sam» - sastavni dio nastavnoga procesa, koji će malenomu čovjeku omogućiti povjerovati u vlastite snage. Takav čovjek neće više nikada postati plačljivom «žrtvom okolnosti». Sposobnost poštenoga rada potvrđuje s druge strane da je riječ o zdravoj genetici i psihi. Svaki će učenik nakon završene škole steći ne samo jedno nego i nekoliko različitih obrazovanja, a dobit će i oko petnaest različitih «primijenjenih» struka, koje su mu toliko potrebne u svakodnevnome životu. Bit će to ono što će sa sobom ponijeti i što mu neće nikada predstavljati teret. Učenici Ščetinjinove škole će steći visoko obrazovanje u ograncima Rostovskoga arhitektonskoga i građevinskoga univerziteta, Petrogradske akademije za fizičku kulturu, koji rade na principu internatske škole. Mnogi će nastaviti studij i upisati poslijediplomski studij. Područja studija uključuju biologiju, kemiju, matematiku, psihologiju, arhitekturu, građevinu i različite druge discipline.

Škola u Tekosu je izuzetna po tome da većina djece usvaja nastavni program već u dobi od deset do dvanaest godina. Metodika «udubljivanja» učenika u podatke koji će u njemu izazvati zanimanje može dostići izvanredne rezultate. To je metodika koja je strpljivo razrađivana tijekom mnogo godina eksperimentalne nastave. Iskustvo pedagoga u internatu pokazuje da često prebacivanje s jednoga predmeta na drugi, kao što je to inače slučaj, predstavlja prepreku za kvalitativno usvajanje materijala, što dovodi do umora i umanjuje aktivnost djeteta, usmjerenu na istraživanje. To se ne dešava kad se učenik«udubi» u predmet i kad se satovi iz osnovnih predmeta isprepleću sa satovima na kojima se razvija emocionalno i slikovito misaono izražavanje...»

Usprkos uobičajenome mišljenju, usvajanje predmeta se neće završiti nakon što se učenik «udubi» u građu. Učenik će više puta ponoviti materijal i drukčije ga protumačiti. Učenik će se tako naći u ulozi učenika, učitelja i metodičara. To znači da on ne mora samo dobro znati predmet koji će znati razumljivo objasniti svome školskome kolegi nego da treba razraditi i metodiku po kojoj će taj predmet drugi učiti. Kvaliteta za to potrebnih znanja ne dolazi u pitanje. To je upravo ono što suvremena znanost nazova «pedagogijom suradnje», koja predstavlja možda najperspektivniji smjer suvremene pedagogije...»

Naporan nastavni dan, koji počinje u pet sati ujutro i završava u devet i po navečer, u djece ne izaziva ni napor ni stres. Najljepšim su za to dokazom ona sama. Djeca koja odišu zdravljem i snagom uopće ne podsjećaju na iscrpljenu djecu. Tajna je toga veoma jednostavna, naime svima je poznato da nakon rada slijedi odmor. Normalno će se gradsko dijete u najboljem slučaju «odmarati» uz televizor gledajući tko zna koji po redu američki akcijski film.

Djeca u Ščetinjinovoj školi vode aktivan odmor, koristan za zdravlje. Vrše posebno planirane vježbe, a u slobodno se vrijeme bave narodnim plesom i ruskom borbom prsa o prsa pod vodstvom iskusnih stručnjaka. Praktički se sve vježbe izvode na zraku. Metodika po kojoj se uči borba prsa o prsa razrađena je na osnovi sustava treninga «Ross». Koristeći dodatne mogućnosti čovjeka, ovaj jedinstveni sustav može za posve kratko vrijeme stvoriti prvorazrednoga stručnjaka u borbi prsa o prsa. Svaki će učenik nakon završene škole posve slobodno vladati različitim vrstama oružja...»

Obrazovanje, stečeno u školi M.P. Ščetinjina, razlikovat će se od statističkoga prosjeka po sistematičnosti, što je ujedno njegova osnovna odlika. Učenik koji završi školu ne samo što će steći cjelovit pogled na svijet nego će ovladati i sustavom duboko povezanih znanja. Djecu stalno uče «promatrati korijen», tražiti opće zakonitosti u različitim predmetima, smisao i sustav u svemu. Učenik koji završi školu M.P. Ščetinjina neće vladati fragmentarnim znanjem. Važno je da se u djece marljivo razvija prirodni impuls za spoznavanjem svijeta. Djeca tako mogu spoznati zakone i djelovati na uzrok, a ne biti žrtvom posljedica. Možda su oni upravo novi ljudi nove Rusije.

Sergej Šuvalov, 2000.

IA «TENGRIS»

 ---------------------

   2.     O Waldorf školama više na  youtube Waldorf schools na Google-u.

--------------------- 

   3.     PROSTRANSTVO LJUBAVI

Anastasijine price

I Mala devojčica živi sama u šumi

Anastasija je rođena i živela ceo svoj život (osim nekoliko kratkih putovanja zeleznicom do gradova) u svom domu - tajgi, sibirskoj kedrovoj šumi na obalama reke Ob.
Njeni roditelji su umrli kada je ona bila mala, dok su pokusavali da spasu misteriozno "zvoneće kedrovo" drvo. Iako je bila toliko mala da nije mogla čak ni da hoda, nastavila je da živi sama u "prostranstvu ljubavi" svoje majke.
Povremeno su je posećivali njeni dedovi, ali deduške nisu dolazile da je podučavaju. Oni su radije svoju brigu i odgovornost ispoljavali tako sto su je pitali o različitim stvarima, kao - zašto buba ima bas tu određenu boju, a kako je odrastala, pitanja su se odnosila vise na teme o egzistenciji.

Ziveći tako sama, Anastasija je bila pazena, voljena i zastićena od zivotinja koje su zivele u tajgi - veverica, medveda i vukova.
Ovo će biti vremenom viđeno i dokumentovano od strane čoveka kojeg će sresti u tajgi i koji će postati otac njenog deteta.

II Scena "napastvovanja" i svetleća kugla

Jednog mirnog, sunčanog dana u Sibiru, čovek koji je tumarao obalama reke Ob, sreo je Anastasiju, koju je već jednom ranije video. Čovek, Vladimir Megre, reče Anastasiji da se nadao da će pronaći dva starca sa kojima se sreo prethodne jeseni.
Ovi starci su Vladimiru nagoveštavali da poseduju određene tajne o kedrovom drvetu. Ovo saznanje ga je navelo da provede sledeću zimu ispitujuci staništa ovog drveća.
Megre je dosao u šumu u nadi da će opet razgovarati sa dvojicom staraca.

Anastasija mu je rekla da su ta dva stara muskarca u stvari njeni deda i pradeda. Složila se da ga vodi 25 km kroz tajgu, do mesta gde su živeli njeni stari rođaci.

Posle 5 km hodanja stali su da se odmore. Dok je Vladimir pio svoj brendi i jeo užinu koju je poneo, Anastasija je skinula svoju toplu, tešku odeću (kaput, šal, suknju i čizme) i sakrila je. Tako je ova divna, mlada žena, sa plavom kosom, velikim, sivkasto - plavim očima, usnama koje se smeše, pokrivena samo kratkom haljinom, ležala na sunčanom mestu, sa dlanovima okrenutim uvis, prema suncu.

Temperatura vazduha je bila svega 12 stepeni Celzijusa, a ova žena je ovde lezala polu - gola.
Vladimir, ruski biznismen, koji je sebe smatrao svetskim čovekom, shvatio je da mu je tim činom bio upućen poziv.

Vladimir je prišao Anastasiji i pokušao da je zagrli. Nije napravila nikakav napor da mu se odupre. On je postao jos energičniji. Ali, pre nego sto bi nastavio dalje, izgubio je svest, prisećajući se reči: "Molim te, nemoj. Smiri se."

Kada mu se svest povratila primetio je da je Anastasija odmahivala, gurajući nesto od sebe. Kasnije je saznao da je to bila svetleća lopta, koja je štitila Anastasiju tokom celog njenog života.

Vladimir je rekao Anastasiji da se osetio izazvanim i prevarenim njenim obnaživanjem. Odgovorila mu je da se osećala neudobno u odeći i da nije volela da bude obučena, da se pokrivala samo kada je izlazila iz sume, da vidi ljude. Koristeći se učenim rečnikom koji niko ne bi očekivao od stanovnika tajge, Anastasija je objasnila zašto joj nikada nije hladno: "Organizmi onih koji se pokrivaju teškom odećom, onih koji se kriju i od hladnoće i od toplote, gube sve više i više od svoje sposobnosti da se adaptiraju na promene okoline. Ja nikada nisam izgubila tu sposobnost i zato mi odeća u stvari i nije potrebna."

Ono što se kasnije dogodilo razmatrano je u Vladimirovim knjigama, koje su neki smatrali istinitim pričama a drugi bajkama.

Pre nego što nastavimo sa pregledom ovih knjiga, dozvolite nam da vam malo više objasnimo povezanost ova naša dva lika i način na koji su se njihovi putevi ukrstili.

III Za ljubav trešnjinog drveta

Kada je Mihail Gorbačov ojačao svoju političku moć, jedan od prvih poteza koje je načinio je garancija ljudima u gradu da će dobiti male delove zemlje za gradnju vikendica - dača. Ove vikendice su obično bile veličine male kolibe, sa pet do deset stabala i malom baštom. Ideja je bila da ljudi sami uzgajaju biljke za ishranu. Vladimir je dobio malu daču i zasadio trešnjino drvo na toj zemlji. Brinuo se o ovom drvetu i tako se stvorila veza izmedju njega i biljke. Oni koji su dobili zemlju i obradjivali je nazvani su vikendaši - "dačnici".

Prema Anastasiji, biljke koje povežemo sa sobom svojom ljubavlju, stvaraju naše sopstveno "Prostranstvo ljubavi". Za Anastasiju, ovo prostranstvo je proplanak u šumi gde ona živi ceo svoj život. Za urbane stanovnike, ova veza može da bude sa cvećem na prozorskom simsu. Za druge, kao sto je Vladimir, Prostranstvo ljubavi se stvara u njihovim vikendicama.

Tako je Vladimir zasadio tresnjino drvo na svom imanju. I kako priča odmiče, u proleće, kada Vladimirovo drvo prvi put rađa plodove, Vladimir uzima samo jednu tresnju. Ukus ove sibirske tresnje nije bio tako dobar kao ukus trešanja koje je kupio i doneo sa sobom iz grada. Ali, ipak, on je milovao malo drvo i čak poljubio jedan njegov list. Drvo je htelo da mu da nesto za uzvrat, ali nije moglo, jer Vladimir nije pojeo preostale tresnje. Tako je nerealizovana zelja ovog drveta lebdela u prostoru sve dok je Anastasija nije osetila i uzvratila.

To je bilo 1994. godine, pre scene "napastvovanja". Čuvši i osetivši "poziv", Anastasija je u stvari pronašla Vladimira, posetila ga i zaljubila se. Takva ljubav prema muskarcu je bila novo osećanje za nju.

Kada su se ponovo sreli sledeće godine, dok je Vladimir tragao za tajnama kedrovog drveća, Anastasija ga je, nesvesnog njene ljubavi, odvela u svoj dom, lično Prostranstvo ljubavi, koje su za nju pripremili njeni roditelji. To je bio šumski proplanak, gde su se sve biljke i životinje kupale u njenoj ljubavi i brinule o njoj za uzvrat. Veverice, odgovarajući na pokret njene ruke, su joj donosile hranu iz tajge. Očišćeni kedrovi orasi, suve pečurke, razno bobičavo voće, bili su i jos uvek su njena svakodnevna hrana. Anastasija nije uopste provodila vreme "jeduci": ona je "cvetala" na komadićima hrane koju je nalazila u tajgi s vremena na vreme.

Vladimir je video, da je jedno od mesta gde je Anastasija spavala, blizu domova njenih dedova, bio predeo pokriven tankim kedrovim grančicama. On je spavao tamo i probudio se da bi otkrio kako je, u stvari, delio gnezdo sa ženkom medveda! Anastasija je zamolila životinju da se pridruži njenom gostu, kako bi ga utoplila dok on spava. Vladimir je odbio da provede sledeću noć u skrovištu ukoliko Anastasija ne legne odmah pored njega. Te noći je bilo začeto njihovo dete.

IV Anastasijino dete

Sledeće godine, tokom Vladimirove treće posete, Anastasija mu je pokazala njihovog sina kojem je dala isto ime, Vladimir. Zamolila je oca da bude tih i pokazala na bebu koja je ležala ispod prednje noge Megreove stare prijateljice, ženke medveda. Dete je ustalo, uprljano, a medvedica je brisala njegovu malu zadnjicu svojim jezikom. Tako je Vladimir dobio poruku da, pelene koje je doneo sa sobom iz grada, nikome neće biti potrebne.

Tada, na Vladimirovo iznenađenje, kada je medvedica otišla da radi nesto što medvedi obično rade, sta god to bilo, vučica je nastavila brigu o bebi.

Kasnije je Vladimir video još jednu spektakularnu scenu života u divljini. Orao, prijatelj Anastasijinog dede, je uzeo bebu i poneo je sa sobom da vidi zemlju sa visine. To je bio poslednji let ove ptice koja je nekada u visine nosila i malu Anastasiju. Orao je uginuo ubrzo pošto je bezbedno vratio Anastasiji njenog sina. Svi koji su bili prisutni smatrali su ovakvu smrt lepim krajem za jednu pticu.

V Anastasija utiče na širi svet

Šta ova žena radi po ceo dan ako ne mora da misli ni na hranu ni na odeću? Ona učestvuje u životu sireg sveta. Jedna od njene dve glavne oblasti interesovanja su vikendaši, ljudi u bivšem Sovjetskom Savezu, koji uzgajaju biljke u svojim vikendicama.

Anastasija piše: "Danas, društvo u kojem živite, može mnogo da nauči kroz komunikaciju sa biljkama koje se uzgajaju u vikendicama. Na primer, radeći na svojim imanjima, ljudi se osećaju bolje. Za mnoge ljude život u vikendici predstavlja način da se duže živi. Oni postaju ljubazniji. Vikendaši su oni koji bi mogli da pomognu društvu da postane svesno izopačenosti tehnokratske civilizacije."

Njeno oruzje u ovom slucaju je njen "zračak svetlosti". Pomoću svog zračka, Anastsasija može da se poveže sa određenom osobom i da vidi, čuje i promeni ono što se oko te osobe dešava. Ona moze da usadi u um te osobe korisne ideje, kao što su tajne gajenja biljaka koje ona prenosi na bastovana vikendaša, ili da najbolju ideju za lečenje bolesne osobe uputi prema umu nekog lekara. Priredila je neviđeni podvig kada je Vladimir bio bolestan u gradu posle njihovog drugog susreta.

Njeni dedovi poseduju zračak svetlosti ali Anastasija je postala mnogo jača od njih. Deduške kažu da je to zato što je ona otkrila ljubav.

VI Budućnost sveta - Anastasijin san

Kada Anastasija hoće nešto da postigne, ona kaže, da sama sanja o tome sa mnogo detalja i ljubavi u svom srcu. Na taj način je sanjala da će da začne bebu sa Vladimirom i to se i dogodilo.

Anastasija sanja san koji će da promeni Zemlju. Prema njenom planu, sve će da počne u Rusiji (pomenula je Ukrajinu i Belorusiju takođe). Svaka porodica će moći od drzave da dobije jedan hektar zemlje, čiji ce ona biti vlasnik i neće imati pravo da je proda. Porodica će da osnuje porodični posed za generacije koje će je naslediti. Sve će biti na tom jednom hektaru: kuća, jedna do tri četvrtine hektara šume, jezerce, livade i ograda napravljena od drveća i grmlja.

Prema Anastasiji, biće moguće uzgajati mnogo agrokulturnih proizvoda bez upotrebe hemijskih đubriva, a porodica bi mogla da hrani samu sebe i da u isto vreme prodaje takve ekoloski čiste proizvode na pijaci. Takođe bi imali dosta vremena da misle o veoma važnim stvarima, (Anastasija računa da prosečna osoba u Rusiji provede tri sata dnevno gledajući televiziju, ali samo 15 - 20 minuta za život posvećen Bogu). Anastasija kaže, ako posejes na pravilan način, da će biljke same regenerisati zemlju, kao što rade i u divljini i svuda gde se čovek ponasa u skladu sa prirodom.

Kao sto mu je i bila navika, Vladimir je ispitivao Anastasijin način razmišljanja. Dogodila se nova slučajnost koja ga je uverila u neke činjenice. Blizu antičkog grada po imenu Vladimir, (kao što je i Megreovo ime), pokazana su mu dva predrevolucionarna poseda, (to je vreme boljsevičke revolucije 1917.), koja su bila uređena na način koji Anastasija danas predlaže. Bio je iznenađen saznavši to. Iako zemlja na starim posedima nije hemijski đubrena, svi proizvodi koji su tamo dobijani (na primer, jabuke i seno), bili su smatrani najboljim u regionu. Fotografije jabukovog drveća, koje je napravio, izložene su na koricama pete Anastasijine knjige.

Baza novog bogatstva Rusije, tvrdi Anastasija, biće ti privatni posedi, gde će ljudi živeti srećne živote, a deca će videti samo Prirodu oko sebe. Anastasija vidi škole u 150 - 200 porodičnih naselja, novu vrstu škole, zasnovanu na ljubavi i otvorenosti. Megre je pronasao prototip takve skole koju vodi Ščetinjin. Deca vole da budu u ovakvim školama u kojima se živi, koje su oni sami sagradili. Unoseći sebe u izgradnju škole, oni uče celokupnu matematiku, koja ce im ikada trebati, za samo godinu ili dve.

Većina populacije u Moskvi, kaze Anastasija, će napustiti grad i nastaniti se na selu. Ruska prestonica će biti ostavljena stranim turistima, koji će verovatno masovno doći da vide novu zemlju, da piju čistu vodu iz bistrih reka i jedu sveže ubrano povrće. Anastasija veruje da će ostatak sveta da sledi Rusiju u predstojećoj eko - revoluciji.

VII Anastasijina starija braća

Na samom početku, Anastasija je pomenula da su njeni planovi menjanja sveta bili priznati od "Njih". Nikada nije direktno objasnila ko su to "Oni". Umesto toga, ona kaže da su osnivači svetskih religija njena "starija braća", koja se sada spremaju da kanališu svu energiju, akumuliranu u oblastima misaonih formi njihovih religija, u novu svetsku kreaciju koju je odsanjala Anastasija.

Anastasija je takođe sanjala o tome da Vladimir objavljuje devet knjiga o svom iskustvu sa njom, o njenim idejama, knjigama koje će da izvrše katalizaciju promena u Rusiji i u svetu. Vladimir nije mogao da veruje da bi mogao da napiše seriju popularnih knjiga, za koje, dok ih čitate, možete da kažete da ih nije on napisao. Knjige su odisale magičnim prisustvom Anastasije. Tako je Vladimir postao jedan od najprodavanijih autora u Rusiji. Njegova peta knjiga je bila objavljena u tiražu od pola miliona primeraka.

Megreove knjige su su napravile veliku senzaciju u bivšem Sovjetskom Savezu, takođe i u Nemačkoj. Mnoge ljude je privukla Anastasijina vizija budućnosti. Njeni poštovaoci gaje kedrovo drveće iz oraha. Oni pričaju o životu na selu i o novim načinima vaspitanja i gajenja dece.

Megre kaze da ima oko dva miliona čitalaca, sto je niska procena, zato što njegove knjige kruze naokolo, jer ljudi žele da podele sa drugima ovu dirljivu, divnu, magičnu priču. Ova knjiga drzi obećanje o drugacijoj budućnosti, o svetu gde će čovek živeti u harmoniji sa prirodom i neće sebe ograničavati oruđem tehnokratske civilizacije. Od življenja na ovakav način, um jedne osobe će biti mnogo jaći i moćniji nego što je sada.

 

 *Više o Anastasiji na http://www.anastasija-zvonecikedri.com/

-------------------------

4. Dragan Andrić, Alternativno obrazovanje

           http://www.duhovnodrustvoljubavi.org/

-------------------------

5. T. Byford, Razmišljanja o školstvu u Srbiji 

  (Tekst je preuzet iz BLIC on line od 10.marta 2011.)

Razmišljanja o školstvu u Srbiji - treći deo

Autor: Timothy Byford, četvrtak, 10.3.2011.

 

Gradivo i ocenjivanje

           Ne bih mnogo detaljisao što se tiče gradiva. Promene su bez sumnje potrebne – čujem od učenika svih uzrasta da su pojedini udžbenici dosadni, puni raznih informacija koje nikada neće koristiti u životu, ali je možda njihova negativna procena jednostavno zbog toga što profesor nije na najbolji način predstavio određenu lekciju iz udžbenika. I dok je osnovno gradivo izuzetno važno, sam kvalitet udžbenika ne bi trebalo da bude veliki problem pod uslovom da nastavnik ili profesor nije obavezan da ga prati doslovno. Pretpostavljam da nastavnik ili profesor istorije koji predaje, recimo, srpsku istoriju iz 19-og veka, odlično zna taj period istorije i da ga kao istoričara, taj period interesuje. Njegov posao ne bi trebalo da doslovno prati udžbenik zato što mu je Ministarstvo prosvete reklo da to je njegova obaveza, nego da pronađe način da prezentira taj period istorije tako da interesuje njegove učenike. Jer ako je nezainteresovan, učenik neće ništa da nauči. Da bi naučio nešto što će njemu značiti u životu, učenik mora da želi da uči. A ako čas istorije ne interesuje učenike, ako ne žele da uče – ko je kriv? Učenik? Udžbenik? Profesor?Zaokružiti tačan odgovor !

          Što se tiče kvaliteta udžbenika, to što ministarstvo prosvete, kao u svakoj zemlji, odlučuje o osnovnom gradivu, ne znači da treba da diktira iz kojih knjiga učitelji predaju a učenici uče. Treba ukinuti monopol koji drži Zavod za udžbenike i nastavna sredstva i dozvoliti drugim izdavačkim kućama da nude alternativne knjige, a škole - čak i sami prosvetni radnici - da biraju te udžbenike koji im najviše odgovaraju. Valjda u jednoj demokratskoj zemlji niko ne bi trebao da se plaši konkurencije!

            Gradivo u srpskim školama je bez sumnje mnogo šire nego u, recimo, engleskim ili američkim školama, i trebalo bi da ostane takvo, ali kad su u pitanju neki predmeti, učenici ne shvataju zašto moraju određene stvari da uče, jer smatraju da ih nikad neće koristiti u životu. U tim slučajevima, trebalo bi da se učitelj trudi da objasni učenicima zašto je korisno učiti neke stvari. Možda u nekim slučajevima stvarno nema nikakve koristi. U svakom slučaju, odgovor na pitanje ‘zašto’ nikad ne bi trebalo da bude samo ‘zato’.

           Sad dolazim do onoga što smatram najvažnijim – i možda najradikalnijim predlogom za reformu.Spomenuo sam razlog zbog čega se učenici plaše škole – zbog pitanja na času za ocenu. Škola gde bi bilo najmanje straha, bila bi škola u kojoj se najmanje pita na času za ocenu; a da idemo logično dalje: ‘najbolja škola bila bi škola gde se nikad ne pita za ocenu na času.’ Više ne bi bilo bubanja lekcije da bi se recitovalo nekoliko rečenica kojima će se ubediti profesor da je sve naučeno. Naravno, pitanje na času ne bi nestalo, ali cilj pitanja bi bio da učenici neprestano i dobrovoljno učestvuju i doprinesu času. Ono što bi bilo za pohvalu je dizanje ruke, ne tačan odgovor. Svaki pogrešan odgovor bi pomogao dobrom učitelju da upozna svoj razred i da shvati u kom pravcu treba da ide.

           Testiranje bi bilo kroz pismene ispite na kraju svakog polugodišta, sa glavnim ispitima na kraju školske godine koji bi obuhvatili gradivo za čitavu godinu.Umesto fragmentarnog učenja, učenik bi asimilovao celinu. U toku godine učenik bi, umesto da stalno memoriše (i zaboravlja) činjenice, redovno obnavljao gradivo i prihvatao ga kao sopstveno znanje. Na kraju polugodišta, odnosno školske godine, pokazao bi ne koliko je učio u toku godine, nego koliko je razumeo i šta njemu znači – upravo šta je njegov odnos prema onome što je studirao. Za one koji nikad nisu imali prilike da izraze svoje mišljenje pismeno, da stave svoje ideje na papir, ovo neće biti lako, a na početku profesori bi morali da budu vrlo strpljivi i pomognu svojim učenicima da otkriju sopstvene mogućnosti. U svakom slučaju, glavni posao i učitelja i učenika bi bio učenje a ne bubanje i testiranje. Naravno, bilo bi nekoliko pismenih radova i vežbi u toku godine i na kraju semestra, odnosno godine,učenici bi dobili dve ocene – prva za rad u toku godine i druga za završne ispite. Pored ocene, svaki učitelj/profesor bi napisao nekoliko reči o svakom učeniku, kako je napredovao u toku semestra – a ako je suprotno, izrazio bi svoje mišljenje zašto je tako. Možda bi vredelo sa starijim razredima eksperimentisati sa samoocenjivanjem, tako da učenik sam proceni svoj rad –naravno, ne umesto profesorove ocene, ali pored nje. Ako je razlika između te dve ocene značajna, a učenik iskreno smatra da je profesor bio nefer, imao bi pravo na žalbu. U svakom slučaju ocenjivanje bi trebalo do bude nešto što učitelji i učenici rade zajedno tako da učenik, ako dobije lošu ocenu, uvek zna zašto je dobio i šta treba da učini da bi je popravio. Iznad svega, učitelj bi trebalo da više ohrabri učenika a manje da ga kritikuje. Da ga česće pohvali za ono što dobro radi, a ređe da ga kritikuje za njegove nedostake. Mi svi volimo pohvale, a ako je učenik dobije za ono što radi dobro, bilo koliko malo uradio,to je veliki stimulans i šansa da će njegovi nedostaci biti brzo smanjeni.Utisak koji sam dobio od većine učenika iz beogradskih škola sa kojima sam razgovarao je da je kritika mnogo rasprostrenjenija nego pohvala.

         Kad smo kod kritike, možda sam u ovim razmišljanima bio suviše strog prema nastavnom osoblju. Priznajem svoju pristrasnost prema deci, jer smatram da ona predstavljaju onu drugu, nemoćniju stranu školskog sistema. Međutim, vrlo sam svestan da strah i stres postoje imeđu prosvetnim radnicima – između ostalog, strah od inspekcije, strah da će ihn eko iz Ministarstva možda kazniti ako ne prate doslovno gradivo iz udžbenika.A da bi pitali x broj učenika y broj puta u toku jednog tromesečja sigurno proizrokuje stres. I neophodno je da su oni koji rade sa decom što više oslobođeni od birokratskih i administrativnih poslova. Uveren sam da ove promene koje predlažem, verovatno neće znatno smanjiti radnu normu, ali će stvoriti mnogo prijatniju i slobodniju radnu okolinu. Još jednom naglašavam –glavni cilj treba da bude zadovoljstvo u radu i profesora i učenika, tako da su na dobitku obe strane.

 

 Matura 

             Sigurno najveći stres u đačkom dobu dožive srednoškolci u toku svoje dve poslednje godine, naročito oni u ‘klasičnim’ gimnazijama. Neki učenici imaju 15 ili 16 predmeta i moraju da izbore bar prolaznu ocenu u svim. Mnogi razumljivo žele da budu odlični u svim predmetima. Smatram da do desete godine svog školovanja, učenik treba da uči sve predmete, koje bi u novom sistemu bile mnogo više prilagođene svetu u kome živi i u kome će živeti. Međutim, uveren sam da bi u toku te dve godine pre fakulteta bilo bolje da temeljnije studira manji broj predmeta – naročito kad bi se matura sastojala od pismenih ispita.Predlažem nešto po modelu ‘Evropskog Bakalaureata’ koji se sastoji od šest predmeta: Matematika, jedna od prirodnih nauka (hemija, fizika ili biologija),maternji jezik, jedan strani jezik, jedna od humanističnih nauka, (istorija,geografija, filosofija, religija…;) i šesti predmet je slobodnog izbora. Uspeh u takvom ispitu širokog spektruma bi osposobio učenike za prijem na bilo kom fakultetu. Takođe, bi značilo da će Srbija biti akademsko spremna da ulazak uEvropsku zajednicu.

        Naravno, učenici mogu da nastave sa bilo kojim predmetima koji ne spadaju među obaveznih šest, ali ne za ocenu,nego iz ljubavi – želeći, a ne morajući da iz njih nešto saznaju.

         Takođe predlažem sličnu formulu za kraj osnovne škole što bi bilo bolje nego sadašnji prijemni ispit za gimnaziju. Tako bi se uočila razlika između prirodno inteligentnih i bubalica.

 

Fakultet

 

Ne smatram sebe kvalifikovanim da ovde opisujem detaljno o reformi fakultetskog obrazovanja, ali ako prijemni ispit po modelu ‘Evropskog Bakalaureata’ postane norma, kvalitet studenata bi se automatski poboljšao.Samo ću da kažem da smatram da bi ispiti na svim fakultetima trebalo da budu uglavnom pismeni, a ne usmeni. Svi studenti univerziteta bi morali da vežbaju akademsko i naučno pisanje od prve godine fakulteta, a ne da se čeka čak diplomski rad ili magistratura. Posle gore pomenutnih reformi u osnovnom i gimnazijskom vaspitanju, novi student će bar znati da se izrazi u pismenoj formi!

           Takođe, uveren sam da status provincijskih univerziteta mora da bude podignut na znatno viši nivo – Beogradski fakulteti su opasno prenatrpani, a posle završenog fakulteta malo ko želi da napusti glavni grad. Srbija nije samo Beograd. Isto važi i za status provincijskih škola kao i ža život u provinciji uopšte. Zemlja koja potcenuje i zapostavlja svoju provinciju, svoja sela, nikad neće realizovatisvoj pravi potencijal. 

 

Zaključak

 

Na kraju bih naglasio da su sve ovo samo moja razmišljanja, koje izlažem kao temu za diskusiju. Svestan sam da bilo koje značajne reforme ne mogu da se sprovode preko noći. Na ovim stranicima želim jednostavno da obratim pažnju na ono što smatram najvećim nedostacima sadašnjog sistema školovanja u Srbiji.Svestan sam da neki od mojih predloga nisu jedino rešenje i sigurno postoji dosta stvari kojih se nisam dotakao, ali uveren sam da sam bar stavio prst na srž problema i da su rešenja koja sam ocrtao sva u okviru mogućeg, a kao što sam rekao na početku, mogu da budu primenjena u okviru sadašnjeg prosvetnog budžeta. Međutim, moram da napomenem da bi bilo mnogo zahtevnije biti učitelj ili profesor, ukoliko ove promene budu prihvaćene, pa bi reforma trebalo da obezbedi znatno povećanje prihoda svih prosvetnih radnika. Naravno, prioriteti dugoročne reforme bi bili smanjenje veličine razreda i ukidanje dvosmenkog rada u školi tako da bi školski dan bio ležerniji, sa većim pauzama između časova i više mogućnosti za vanškolske aktivnosti (drama, hor, sviranje instrumenta,sportske aktivnosti, debate i sl.) koje bi se obavljale u toku boravka u školi.Naravno, glavna reforma školstva u Srbiji mora da sačeka ekonomske reforme i znatno poboljšanje ekonomske situacije u zemlji. U međuvremenu, reforma mora da se prilagodi trenutnom stanju. Kao što sam rekao na početku, ovo je moja vizija promene školskog sistema u Srbiji u kojoj bi škole postale mesta koja i učenici i prosvetni radnici smatraju svojim, mesta gde svi vole da idu, gde su svi srećni. Da li ću uspeti, ne znam, ali da citiram britanskog državnika iz 18-og veka, Edmunda Burke-a : ‘Niko nije napravio veću grešku nego onaj koji nije radio ništa zbog toga što je mogao samo da uradi malo.’

-----------------------------

6. Petar Savić, Teatralizacija škole 

-----------------------------

7. Vladimir Megre, Prostranstvo ljubavi 

 Knjiga Prostranstvo ljubavi Vladimira Megrea govori o principima za koje se i sama zalažem (šta je prava LJUBAV, pravilno vaspitanje dece u školi Šćetinjina...)

Pročitajte odlomak !

 

 

Prostranstvo ljubavi ( treća knjiga o Anastaziji), Vladimir Megre

                                 (odlomak)

Zagledao sam se u devojčice, koje su oblagale zid sobe

ornamentom od rečnog šljunka. Devojčice, odevene u sasvim običnu, a

ne modernu odeću, zračile su nekom čude snom lepotom, pa sam

pomislio: »Gde se mi upoznajemo sa svojim budućim ženama?

U diskotekama, na večerinkama, u banjama. Vidimo svoje buduće žene

našminkane, moderne, privlačne sa svojim vitkim nogama i drugim

lepotama figure; ženimo se svim tim, a zatim, kada se šminka spere,

gledaš, sedi pred tobom strašilo nakazno, gunđa, pažnju traži, ljubav

uzvraćenu. Kakva je sreća ceo život sa nakazom živeti, o čemu

razgovarati sa njom? A ona još od tebe i materijalnu sigurnost zahteva.

E, nismo imali sreće. Ali, možda smo sami upravo takve i zaslužili?

Naravno, takvih smo i dostojni. Treba takav potpuni idiot biti, pa se za

šminku i noge duge oženiti! Ponekom se posreći, nekima dopadnu za

žene upravo te, koje oblažu zid ornamentom, devojčice. One su i dom

prekrasan u stanju da stvore, i hranu sa ljubavlju da zgotove, jezike razne

znaju, mudre su, pametne, lepe i bez kozmetike, a kako stasavaju, još

lepše postaju. Svakako, mnogi bi želeli takvu osobu za ženu uzeti, ali za

koga će one pristati da se udaju?« Njima je i bilo postavljeno pitanje, tim

lepoticama u običnoj odeći.

- Recite, za koga biste se vi udale, kakav bi trebalo da bude vaš

muž? Kakve mora da poseduje kvalitete?

Bez ikakvog premišljanja, istog trenutka je prva devojčica

odgovorila:

- Dobrotu, strpljenje, mora da bude čovek, koji voli svoju

Domovinu. Čovek, koji ima čast i dostojanstvo.

Odgovor druge devojčice na pitanje, kakav treba da bude vaš

muž:

- Treba da bude čovek, sposoban da pruža toplinu i Svetlost

drugim ljudima. Ako se iz njega bude širila, tada će i okolini biti dobro, a

i našoj porodici takođe. Čovek, bogat Duhom, zdravim Duhom,

neuporediv je u odnosu na ma kakvo bogatstvo.

Najmanjoj devojčici, dok je radila video kamera, nikakvo pitanje

nismo postavili. Kasnije sam je upitao i odgovor čuo:

- Možda će se svi najbolji poženiti dok ja rastem, ali će moj muž

bez obzira na to, biti jako dobar, plemenit i srećan, sama ću ga učiniti

takvim, pomoći ću mu, kao Anastasija.

Otkrio sam, shvatio …

 

 

Napomena: Knjige Vladimira Megrea ( I - X ) mogu se naći na internetu

               Prostranstvo ljubavi, Vladimir Megre

Members Area

Casovi srpskog jezika i knjizevnosti

- za osnovce 

- za srednjoskolce

- za studente Filoloskog fakulteta         

   tel. 061 6378056      

Novo!  Časovi preko skype-a, uplatom na žiro račun

          

Tumacenje snova

         Kontakt

Recent Blog Entries

Recent Photos

Webs Counter

Newest Members